Ljubičasti dan

epi1

Ljubičasti dan je dan pružanja podrške osobama s epilepsijom. Obilježava se 26. ožujka na svim  kontinentima  i u više od 100 zemalja svijeta.  Dan je osnovan  inicijativom djevojčice Cassidy Megan, njenih roditelja i Udruge za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi. Danas su naše gošće bile dr. Marina Milošević i Maja Bokunić, osoba koja boluje od epilepsije.

Zbog osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja, Cassidy koja je tada bila devetogodišnja djevojčica s epilepsijom,  izrazila je želju da svima govori o epilepsiji  i da pokaže kako se ljudi s epilepsijom ne razlikuju od drugih ljudi.  Zbog navedenog je Cassidy odlučila otkriti kako ona u svoje slobodno vrijeme voli glumiti u reklamama i filmovima, igrati se vani sa svojim prijateljima, brinuti se o svojim ljubimcima i provoditi vrijeme sa svojom obitelji.  Tijekom prošle četiri godine Cassidyno lice se smiješilo sa tisuće plakata i slalo poruku „ Želim da ljudi znaju da nisi sam ako imaš epilepsiju!“ Stotine različitih organizacija u različitim zemljama svijeta su prepoznale vrijednost i važnost te poruke i pridružile se obilježavanju manifestacije „Ljubičastog dana“.  26. ožujka ljudi iz cijelog svijeta nose ljubičasto  kako bi pružili podršku osobama s epilepsijom, u mnogim školama  održavaju se predavanja, organiziraju se koncerti, plesovi, večere, šetnje, utrke i drugi  sportski događaji obilježeni ljubičastom bojom i predmetima. 

"Ako hoćete pomoći ljudima s epilepsijom dođite u subotu u Zagreb na biciklijadu" pozvala nas je dr. Milošević.

Što je epilepsija?

Epilepsija je kronični poremećaj funkcije mozga, stanice moždane kore postanu previše podražljive i reagiraju istodobnim izbijanjem električnih impulsa, klinički se očituje epileptičkim napadajima. Osoba koja ima epilepsiju potpuno je normalno osoba i može sve raditi što poželi osim što mora piti tablete.  Za osobu s epilepsijom možemo  reći da je čak posebna.

U svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj oko 40 tisuća.

epi

 ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Intervju s gospođom Majom Bokunić, osobom koja boluje od epilepsije

 

ODRASTALA SAM S BOLEŠĆU

epi2

Možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi i vašem životu s epilepsija?

- Zovem se Maja Bokunić, od epilepsije bolujem od rođenja. Kad sam imala godinu dana, roditelji su mi rekli da sam bolesna i da to nije ništa posebno, moram samo redovito piti lijekove i ići češće doktoru. Unatoč tome što sam bolesna, roditelji su me poticali da se školujem.  Kad sam upoznala supruga, on je bolest prihvatio i vidio me s napadajem.  Nakon dugo godinja pokušavanja uspjela sam i roditi dijete. "

Rekli ste da od djetinjstva bolujete od epilepsije pa nas zanima kad vam se dogodio prvi napadaj?

- Prvi napadaj mi se dogodio kada sam bila mala , sa 6 mjeseci.

Na koji način se dijagnosticira epilepsija? Kako su vam roditelji to priopćili? Kako ste to sami prihvatili?

- Epilepsija se dijagnosticira EEG pregledom.  Mama mi je rekla ,još kad sam bila mala, da imam bolest, a kako sam odrastala,  interesirala sam se o bolesti. Sama sam epilepsiju prihvatila jako dobro, bilo mi je lakše jer sam odrastala s bolešću.

Možete li nam opisati kako izgleda kada imate napadaje?

- Napad ne mogu opisati jer ga se ne sjećam.

Sad ste nam opisal kako to izgleda možete li nam reći kako se vi tada osjećate?

- Za vrijeme samog napadaja baš ništa ne osjećam, nakon napadaja sam jako zbunjena, ne znam kako se zovem, gdje sam..

Jeste li se ikad sramili zbog svog stanja?

- Ne, nikad se nisam toga sramila, čak sam više o tome pričala.

Jesu li vam ikada postavljali ograničenja da se bavite nečim zbog epilepsije?

- Ne, samo sam se morala paziti dok sam se bavim sportom.

Osjećate li se različito od drugih ?

- Ne.

Imate li kakve strahove zbog svog stanja?

- Za sebe nemam, više imam strahova za druge da ih ne udarim dok imam napadaj.

Znamo da ste aktivni član Hrvatske udruge za epilepsiju. Možete li nam reći nešto više o tome?

- Prije 5 godina dobila sam napadaj na poslu. Liječila sam se kod doktora koji je predsjednik Udruge. On me upoznao s radom Udruge i ja sam se odlučila učlaniti. 

Tko sve mogu biti članovi?

- Članovi mogu biti doktori, pacijenti i članovi obitelji pacijenata te svi drugi koje zanima epilepsija.

 Kakve akcije poduzimaju?

- Udruga je vrlo aktivna i pokušava otkriti što više ljudi s epilepsijom te maknuti strahove od epilepsije.

 I za kraj vas molimo da nam kažete što biste savjetovali osobama s epilepsijom?

Savjetovala bih da se ne srame svoje bolesti, da to ni slučajno ne dožive kao ograničenje ili opravdanje da se dalje ne bi trebali školovati i raditi posao. Mogu se vjenčati i imati djecu, te da redovito piju lijekove, ne piju alkohol i redovito idu na liječenja. I, naravno, da steknu samopouzdanje. 

epi3

Magdalena Marić, 8. A

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME