Putopisi

Brdovec3

Moja oaza

Brdovec nije mjesto u kojem sam rođena, ali sam u njemu odrasla i provodim svoje najljepše dane. To i nije baš mala općina, broji desetak tisuća stanovnika i jedna je od najvećih općina u RH. Ipak, sve što se dogodi, brzo se sazna. Ako izbije požar, dogodi se razbojstvo ili nešto sasvim treće, vijest se brzo proširi dalje zahvaljujući teti Zdravki koja uporno širi tračeve. Rodbina joj se nalazi po cijelom Zaprešiću i Brdovcu.Neki je dan širila tračeve o svojim podstanarima, i, naravno, idući dan njih više nije bilo. Ako nekom umre pas ili kokoš, kod nje se može pronaći odgovor na pitanja kada, kako, gdje i zašto. Uglavnom, ljudi su spremni pomoći. U Brdovcu najviše volim dvorac Lužnicu. U njemu se snima moja najdraža serija Vatre ivanjske. Nekad znam doći gledati snimanje serije, ali još nisam iskoristila priliku i upoznala zgodnog glumca Slavena. Lužnica se smatra jednim od najslikovitijih dvoraca Hrvatskog zagorja.luznica1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Veliko žitno polje između ceste i perivoja još više naglašava impresivnu sliku koju pruža dvorac. Osnovna škola „Pavao Belas“ počela je raditi 2010. godine. U blizini škole je Dom zdravlja u kojem radi najbolja doktorica. Brdovec ima prelijepu, veliku šumu u koju se svaki vikend idem šetati s psima, a ponekad sretnemo konje iz Konjičkog kluba „Trajbar team“. U Brdovcu se može vidjeti crkva sv. Vida i dvorac Januševec. Pored crkve svake se godine održava sajam. Na sajmu je veliki šator, u njemu štandovi i pozornica, gdje se održavaju nastupi poput folklora. Iza šatora je roštilj, a ponekad dođu konji. Ljeta su vruća, a zime hladne i pada snijeg, tako da ništa nikad ne dosadi. U Brdovcu se najčešće mogu vidjeti polja koja ljudi obrađuju , a sade se kukuruz i pšenica. Uglavnom se ne uzgaja stoka, ali neki ljudi imaju kokoši i svinje. Predivan prizor noću daje groblje osvijetljeno svijećama . Cestom, koja vodi u Zaprešić, nekad trče ljudi i šeću pse. Volim živjeti u Brdovcu, možeš biti slobodan, imati bazen, pa i šetati gol u svojoj kući, samo moraš paziti da te teta Zdravka ne vidi.

Nika Kušer , 8. B

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PRAVI ENGLESKI ŠTIH

chester

 

Bilo je to u ljeto 2013. Bližilo se vrijeme odlaska ujaku u Englesku. Bio sam uzbuđen, prvi sam put putovao nekamo avionom. Sjedeći u sjedalu airbusa, razmišljao sam kako izgleda grad Chester. Je li onakav kakvog ga ja zamišljam ili je potpuno drukčiji? Sve su mi te misli prolazile kroz glavu, ali tek kad smo stigli, tada sam mogao nešto reći. Bio sam i zbunjen i oduševljen. Nekako je bilo drukčije i sve novo. Imao sam osjećaj kao da sam u snu, ali da je stvarno. Odmah sam ugledao poznati svjetlucavi gradski sat nasred trga. Mislio sam kako nešto nije u redu sa satom jer je kasnio jedan sat s obzirom na moj mobitel koji je išao sat unaprijed. Ujak mi je objasnio da je kod njih vrijeme za jedan sat unazad od našega u Hrvatskoj. Sa svih strana bilo je dosta starih drvenih zgrada. Najviše me se dojmilo to što je svaka kuća bila potpuno ista kao ova pored nje ( pravi engleski štih ). A tek gužva? Puno različitih ljudi, nacionalnosti, vjere, boje kože ( užurbano oko nas su prolazili gradom svatko u svojim mislima ), dok sam se ja kao turist osjećao slobodno. 

chesterclock

Šetajući gradom, ugledao sam veliki zeleni znak na kojem piše Starbucks.

Nisam mogao odoljeti ne ući i naručiti cappucino s puno pjene u šalici s mojim imenom.  Napokon je došlo vrijeme da se nešto pojede. Ujak nas je odveo u najbliži restoran. Od svih silnih jela naručio sam jedan hambi, pomfrit i coca colu i na kraju nisam zažalio.

Sve je to za mene bilo nekakvo posebno iskustvo, pogotovo jer je ujna rođena Engleskinja pa sam koristio puno vremena pričajući s njom na engleskom jeziku, a njoj nije bilo nimalo teško razumjeti me i pogotovo ispravljati me u govoru. Da sam barem mogao još malo ostati, ali je došlo vrijeme povratka. I tako, nekako mi je jako brzo prošlo tih tjedan dana. Nadam se kako ću barem još jednom otići tamo i sve to ponovno proživjeti, ako ništa barem sam ostavio iza sebe svoj prvi inozemni savršen izlet i jedan nezaboravni grad Chester.

chester1

 

Andrija Slavnović, 8. B

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

VELI LOŠINJ, MOJA OAZA

veli1

U slavnoj prošlosti Lošinj je bio jedan otok zajedno s Cresom poznat pod imenom Apsirtidi. Ovi su otoci poznati po brojnim skulpturama i bistama hrvatskih umjetnika, glazbenika i političara. Prema legendi, sv. Gaudenzije je protjerao sve zmije otrovnice pa tamo nema straha od zmija. Cres i Lošinj razdvaja Osorski most, dobio je ime po mjestu u kojem se nalazi.

Nakon što prijeđemo Osorski most stigli smo u Mali Lošinj. Mali Lošinj je veći, a Veli je manji, ali  u prošlosti je bilo obrnuto. Kasnije se Mali Lošinj brže razvijao pa je to prilično velik grad za otoke. Nakon što smo prošli kroz Mali Lošinj stigli smo u Nerezine. Nerezine su malo mjesto koje vidimo vozeći se cestom. Pogled s ceste baca na predivno, bistro, plavo more, iako se kuće ne mogu jasno vidjeti zbog borova kojima su okružene te mogu primijetiti da su u starinskom stilu. Nakon Nerezina trebat će nam još nekih desetak minuta do Velog Lošinja. Dok se vozite, proći ćete pored terenskog igrališta i lječilišta. Kada stignete u Veli, prvo što vidite je ogromno parkiralište i veliki kružni tok išaran raznim morskim životinjama. Uvijek ima isto žuto cvijeće u sredini. S lijeve strane se nalazi škola koja baš i nema previše učenika, pored škole je pizzeria, a preko puta je autobusno stajalište. Hodajući do apartmana, morate proći preko parkirališta i popeti se stepenicama. Na putu do apartmana proći ćete pored crkve sv. Josipa. Najstarija crkva u Velom je crkva sv. Nikole, u narodu poznata i kao crkva sv. Ane. Izgrađena je u 11. stoljeću. Na Sv. Anu Lošinjani se penju na brdo gdje se zabavljaju, peku roštilj i palačinke za djecu,a kada se smrači, ispred crkve se postavljaju drva i grane i onda se zapale. Paljenje krijesa na Sv. Anu je njihov običaj i radi se već godinama. Kada se spustimo dolje, možemo ići na Rovensku. Rovenska je plaža sa sitnim kamenčićima i stijenama. Dok hodate prema plaži, vidjet ćete šumu i ispod nje stijene na kojim se isto možete kupati. Do tamo dođete stepenicama i možete biti tamo cijeli dan. Taj dio plaže je uvijek u hladu i možete se fino odmarati jer se tamo ne kupa puno ljudi. Stijene nisu strašne niti prevelike da bi ste se mogli ozlijediti. Na kamenčićima u plićaku se uglavnom  kupaju turisti ili obitelji s malom djecom. Na plaži se nalazi mali kafić sa sladoledima, ali, ako ste ponijeli svoju hranu, bolje nemojte ići tamo jer su jako skupi. S desne strane se nalazi lukobran na kojem se kupamo mi domaći, ali nažalost prošle godine se uništio kad je padao snijeg. Ako vam se ne sviđaju kamenčići, možete ići na Bolničku, Puntu ili kod Žutog. To su izbetonirane plaže na kojima se okupljaju mladi. Iako je Punta hotelska plaža, mogu se kupati i oni koji nisu gosti hotela. Nasuprot Rovenske nalazi se restoran i puno kuća sa starim izgledom. Između se nalazi brodska luka u koju svako malo zalaze nekakve jahte ili male brodice.veli Kada se vratimo u apartman, najbolje je spustiti se na rivu gdje se možete zasladiti kokicama ili sladoledima. Imate šest kafića pa vi sami možete izabrati gdje ćete sjesti. Na putu do rive proći ćete pored dvije zapuštene kuće. U jednoj živi magarac kojeg svi odlaze slikati i gledati, a mala djeca dragati. No prije tog magarca vidjet ćete crkvu Gospe od Anđela koja spada u jedne od starijih crkava Velog Lošinja, izgrađena je početkom 16. stoljeća. Kada stignete na rivu, prvo što primijetite je veliki stup na kojem je obješena hrvatska. Drugo što primijetite su brodovi koji stoje u luci. Na putu za Puntu proći ćete pored dva restorana, samo što je jedan pored mora, a drugi na uzvišenom prostoru s pogledom na more. Ispod tog restorana ima nekoliko štandova na kojima možete kupiti suvenire, igračke ili stvari za more. Na Punti se nalazi hotel koji je ove godine proširen i preuređen. Ispod hotela nalazi se veliki bazen koji mijenja boju vode. Iznad bazena nalaze se dva mostića  s pogledom na more. Noću se može vidjeti kako svjetionik s lukobrana svijetli crvenom bojom. Kada se spustimo na rivu, s druge strane se nalazi roza crkva sv. Antuna Pustinjaka. Krajem sedmog mjeseca Lošinjani slave Sv. Anu i održavaju Veloselske ljetne užance, to je manifestacija koja je započela 20-ih godina prošlog stoljeća. Tijekom dana održavaju se razne sportske igre, a najbolje su klizavi stup koja je ujedno i najbolnija, potezanje konopa, potapanje sandolina i najzabavnija i jedinstvena Veloselska Alka. Jedinstvena je po tome što se u ostalim Alkama trči na koju, a ovdje su dvojica natjecatelja i jedan od njih sjedi u tačkama i drži koplje, a drugi natjecatelj ga gura.

Lorena Jurković, 8. B

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Put do Dramlja

mjestadramal

Svake godine ljetujemo u Dramlju i nikad nam ne dosadi zato što uvijek nešto novo otkrijemo ili vidimo nešto tajanstveno. Od Brdovca, moga rodnog kraja, do Dramlja nam treba oko dva sata vožnje autocestom. Najprije prolazimo pokraj Zagreba pa Jastrebarskoga. Tata mi je rekao da je Jastrebarsko poznato po proizvodnji vina. Put nas dalje vodi do grada na četiri rijeke: Korani, Kupi, Dobri i Mrežnici.

Znate li možda o kojemu gradu ja govorim? To je Karlovac, a on se nalazi 56 kilometara jugozapadno od Zagreba i 130 kilometara sjeveroistočno od Rijeke. Preko Karlovca prolazi veliki vijadukt Drežnik s kojega se pruža pogled na karlovačku okolicu. U daljini s lijeve strane možemo vidjeti dvorac Frankopanski kaštel. On me jako privlači i jako bih ga volio pogledati iznutra, a ne samo iz auta i sa slika. Autoput nas vodi u rodni kraj mojega tate - Gorski kotar. Prošle je godine Gorski kotar poharala ledena kiša. U Delnicama silazimo s autoceste i nastavljamo put starom cestom. Mi idemo starom cestom zato što je vožnja puno zanimljivija i opuštenija. Prolazimo Lokvarsko jezero i Fužine, a između njih se nalaze duboke mračne špilje. Stara cesta kroz Gorski kotar mi posebna zbog krajolika koji me okružuje. Približavajući se gradiću Hreljinu, uskoro ću vidjeti plavo i bistro more. Hreljin označuje prelazak iz gorskog kraja u primorski kraj. Kad ugledam more, oduševim se jer je uvijek posebno. Krajolik je poseban. Vidim krške stijene, listopadne guste šume prelaze u vazdazelene šume. Gle, već vidim Kačjak na kojem uvijek pecam. Ulov ili vratim u more ili dam jednoj mački koja mi uvijek pravi društvo. Mjesto na kojemu se mi kupamo je prekrasno zato što ima malo kamenja i malo pijeska. Dok moji uzimaju stvari iz auta, čujem kako jedna starica viče : „Jura! Gdje si? Jura!“ , a ja se smijem. Kako se pas može zvati Jura?Dramalj je turističko mjesto povezano šetalištem uz more s Crikvenicom, a proteže se do poluotoka Kačjak. Mjesto je nastalo doseljavanjem stanovnika iz Vinodolske kotline kao prirodni izlaz na more. Mjesto se intenzivnije počelo razvijati potkraj 19. stoljeća, slijedeći turistički razvoj susjedne mu Crikvenice. Kvaliteti i ljepoti mjesta doprinose prirodne pogodnosti - blaga mediteranska klima, bujna vegetacija, čisto more i obilje sunčanih sati. Pokraj Dramlja se nalazi Crikvenica koja je nastala na ušću rijeke Dubračine. Na tome mjestu je nekad bila rimska postaja u kojoj su se izrađivali ćupovi, a poznata je i po klimatskim lječilištima (tamo idu oni koji imaju problema s plućima). Crikvenica ima fine restorane, kafiće, slastičarne, dućane pune krame kako moj tata kaže, a i druge stvari.

Luka Veselak, 7. A

 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

STAROM CESTOM OD BRDOVCA DO PLITVIČKIH JEZERA

 

rastoke

 

Osvanulo je idealno jutro za putovanje. Uzbuđeni, spremamo se za polazak. Očekujem da ću upoznati prirodu drugačiju od ove svakodnevne. Kao i uvijek, u Zaprešiću lagana gužva. Ovo mjesto svi već dobro poznajemo. Odlučili smo ne voziti se autoputom, pa smo skrenuli na Staru Karlovačku.

I ovaj dio puta mi je poznat jer tuda često putujemo baki. U koloni smo stigli do Jastrebarskog. Jastrebarsko pamtim po uskim prometnicama i glavnom parku blizu kojeg peku najbolji burek. Polako krećemo za Karlovac i u njega stižemo za 20 minuta. Taj stari grad leži na četiri rijeke: Kupi, Korani, Dobri i Mrežnici. Stali smo i posjetili u Turanju Muzej Domovinskog rata koji je na otvorenom. Tamo su izloženi razni tenkovi i avioni. Zavojitim cestama, najčešće kroz šumu, dolazimo do Rastoka. To je malo mlinarsko naselje na ulazu u Slunj. Ime je dobilo jer je smješteno na mjestu gdje se Slunjčica rastače na mnogo slapova i utječe u Koranu. Neki ga zovu "Male Plitvice". Oko čitavih Rastoka smještene su starinske kuće s mlinovima. Ubrzo stižemo do Plitvičkih jezera.

rastoke2

Raskoš prirode

To je jedan od naših najstarijih nacionalnih parkova. Već s glavne prometnice vidimo veliki slap, pa odlučujemo prošetati. Park se sastoji od 16 velikih jezera koji se u kaskadama prelijevaju jedan u drugi stvarajući prekrasnu ljepotu s tisuće slapova. Cijelim parkom dozvoljeno je šetati po drvenim stazicama. Te staze prolaze pokraj jezera pa sve do špilja. Mogu se obići i gornja i donja jezera. Na jezeru Kozjak vozi brod s jedne strane na drugu. To jezero je posebne boje, nešto između plave i zelene. Gužva je i svi uživaju u nestvarnoj ljepoti prirode.

 Tada smo se nalazili u Lici i uživali u ljepoti prirode, u velikim brjegovima, slapovima, nezagađenoj prirodi. Rado bih ostala tamo, ali morali smo krenuti na ponovni put k Brdovcu


Ivona Barukčić, 8. A

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

MADRIDSKA AVANTURA

museo

Madrid je glavni grad Španjolske sa 3.288.359 stanovnika. U gradu ima toliko toga za vidjeti i posjetiti. Najznačajniji muzej je Museo Nacional del Prado sagrađen 1819., u njemu se čuva jedna od najvećih zbirki Picassa, Goye i drugih španjolskih slikara na svijetu. Muzej je predivan i moja je preporuka svima koji idu u Madrid posjetite ga.

Glavna zračna luka je Zračna luka Madrid-Barajas, vrlo se lako izgubiti u njoj jer je ogromna. Dok sam bila u Madridu, sve mi je bilo ogromno, novo i predivno jer stvarno i jest. Jedna od lijepih stvari je Teléferico (što znači žičara). Ona vodi od jednog dijela grada, preko rijeke, do drugog dijela iznad parka La Casa de Campo. Ljudi u Madridu su vrlo ljubazni i pristojni. Sve je puno velikih zgrada koje se uzdižu u nebesa i šoping centara. Moj najdraži je El Corte Inglês. Španjolska je poznata po crvenim haljinama s crnim točkama u kojima djevojke plešu flamenco (tradicionalni španjolski ples), poznata je po borbama s bikovima i po lepezama u raznim bojama. Jedan cijeli dio Madrida su samo dućani sa suvenirima. U Madridu je i predivan željeznički kolodvor koji je izgrađen od stakla, a iznutra je sve puno velikog drveća i malih bazena s vodenim kornjačama. Kolodvor Atoche je izgrađen u stilu tropskog botaničkog vrta. Trenutno se događa mali problem s kornjačama jer ih je previše i više ne znaju gdje bi s njima. Jedan smo dan išli na "večernji desert", poznatu španjolsku deliciju Churros u vrućoj čokoladi (uštipci). U središtu grada nalazi se kraljevska palača Palacio Real, to je najveća zapadnoeuropska palača. Obližnjom Plazom de España dominiraju dva nebodera i statua najpoznatijeg španjolskog književnika Miguela Carvantesa. Jedan od tih nebodera, Torre de Madrid, popularno se naziva Žirafa i neko vrijeme je bio najviša betonska zgrada u svijetu.

madrid

Na Španjolskom trgu počinje najživlja gradska ulica, Gran Via. Ona vas praktički dovede pred Plazu de Cibles, gradski trg koji obiluje najljepšim znamenitostima. U sredini se nalazi fontana Cibele, božice plodnosti. Poznata je po tome što ovdje navijači Real Madrida slave naslove. Trg koji će vam sigurno privući pozornost, kao nama, je Palacio de Comunicaciones. Simbol Madrida je medvjed od 20 tona koji se nalazi na Trgu Puerta del Sol, koji je danas središte povijesnog dijela Madrida. Na trgu se nalazi nulta točka, prigodno označena na mjestu s kojeg se računaju sve udaljenosti u španjolskoj mreži autocesta. Madrid ne smijete napustiti a da ne posjetite Plazu de Toros de Las Venitas. To je najveća arena za borbe s bikovima ili flamenco show. Po šetnicama kroz cijeli grad na drveću su naseljene zelene papige donesene iz Argentine. Iako su jako privlačne zbog svoje ljepote, Madriđani ih baš i ne vole jer uništavaju drveće po gradu i rade razne druge štete. Među mojim najdražim mjestima u Madridu nalazi se Templo de Debod. On se nalazi na Parque del Oeste(u zapadnom parku). Templo de Debod je drevni hram dovezen iz Egipta 1968. godine kao zahvala španjolskoj pomoći prilikom spašavanja hramova u Abu Simbelu u južnom Egiptu. Predivno iskustvo je kada ga idete gledati noću jer je tada osvijetljen i voda oko hrama, okolina i sve ostalo daju jedan predivan doživljaj.

madrid4

Moje putovanje u Madrid je bilo jako lijepo i zasigurno ću ga se uvijek sjećati. Volim putovati i Španjolska je zasigurno jedna od zemalja koju vrijedi posjetiti jer je predivna i zanimljiva. Tko god razmišlja otići u Španjolsku, neće se razočarati.

Nola Ružić, 8. B

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PUTOVANJE LIJEPOM NAŠOM

plitvice

Moje me putovanje podsjetilo na kapljicu kiše koja putuje svuda. Prošlog sam ljeta krenuo s tatom na putovanje Lijepom Našom. Odlučili smo upoznati njene znamenitosti, brda i doline, Jadransko more i istražiti sve ljepote koje se kriju u njoj. Krenuli smo u rano jutro iz Brdovca.

Polako smo se vozili autom do Karlovca, grada na četiri rijeke. Stali smo na mostu i pogledali u vodu. Što sve rijeka krije u sebi, kakve sve tajne nosi? Zavojitim cestama, najčešće kroz šumu, dolazimo do Slunja i Rastoka. To je malo mlinarsko naselje na ulazu u Slunj. Ime je dobilo jer je smješteno na mjestu gdje se Slunjčica rastače na mnogo slapova i utječe u Koranu. Neki ga zovu "Male Plitvice". Dočekuje nas zvuk slapova i mlinova koji melju brašno. Spustili smo se do mlina. Mlinar je bio sav bijel od brašna. Pokazao nam je kako mlin melje pšenicu i pretvara je u bijelo mirišljivo brašno. Malo smo se okrijepili i krenuli dalje. Stigli smo do Plitvičkih jezera. Dočekao nas je cvrkut ptica koje kao da se vesele svakom novom gostu i žele mu dobrodošlicu. Zelena šuma je tako divno mirisala. Koliko samo ljudi dnevno dođe da se divi prekrasnim jezerima i slapovima. Nakon Plitvičkih jezera odlučili smo put nastaviti Dalmatinom do Splita. Putem su vjetroelektrane raširile svoja krila i pozdravljaju mnogobrojne turiste.

Iako umorni od puta odlučili smo obići Dioklecijanovu palaču i spomenik Grguru Ninskom. Kažu da svi koji dođu do spomenika Grguru Ninskom moraju poželjeti jednu želju i protrljati njegov ogromni zlatni palac pa smo i mi to učinili. Spustila se noć pa smo odlučili otići do Baške Vode, odmoriti se i tamo provesti nekoliko dana. Drugo jutro odmoreni odlučili smo razgledati Bašku Vodu. Čula se pjesma cvrčka, a malo dalje je vjeverica skakutala po borovima i skupljala hranu. More je bilo prekrasno. Sve je u zraku mirisalo po soli. Na rivi u Baškoj Vodi bilo je puno barki koje su krenule na izlet prema Braču. Ljudi su bili gostoljubivi i svi su nas srdačno pozdravljali. Plaža je bila pješčana i puna turista. More nas je pozivalo na kupanje. Kamene kuće su prekrasne. U svakom dvorištu su borovi i palme. Navečer, kad se spustio mrak, grad je bio pun. Svi su šetali, pričali i divili se krasnom kraju i lijepom moru. Turisti su pokušavali naučiti pokoju riječ našeg hrvatskog jezika.

Nakon odmora u Baškoj Vodi odlučili smo se vratiti u naš lijepi Zagreb. Bilo je to nezaboravno putovanje i osjetio sam dašak čarolije koju Lijepa Naša ima.

Ivan Tečić, 7. B

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

MOJE JAVORJE

 

brdovec

 

Baš razmišljam kako svojoj prijateljici Katarini iz Zagorja opisati najljepši kraj i mjesto na svijetu . Da , postoji puno priča o najljepšem kraju , najljepšim dolinama i gorama , ali da bi doživjeli nešto najljepše od prirode, morate doći u moje mjesto Javorje i čitav brdovečki kraj . Sigurno ste čuli za Brdovec, mjesto i općinu smještenu na zapadnom djelu Zagrebačke županije .

Ako vam mjesto nije poznato po meni , sigurno ste čuli za Iliju Gregorića , jednog od vođa Seljačke bune , ili pak za Antoniju Šolu , pjevačicu i glumicu iz Javorja . Svi su oni potekli iz moga kraja . Prekrasan krajolik kojeg sa sjevera krase blagi brežuljci prekriveni šumom , vinogradima i vikendicama dočekat će putnika namjernika . Najljepši ukras te sjeverne strane od proljeća pa do jeseni je dvorac Lužnica . Taj prekrasni dvorac svojom bjelinom ističe se u zelenilu stoljetnog drveća i čini prekrasnu sliku sve do jeseni . U jesen predivne boje lišća, koje ne možete ni zamisliti, dvorac prekriju svojim čarobnim plaštem . On kao da se izgubio u tim bojama. Ovo stvarno morate vidjeti jer teško je riječima opisati tu igru prirode ...A kad već dođete u Javorje ili Brdovec, na istoku vidite Zagrebačku goru , onu kojom se svi ponosimo zbog Ivice i Janice, ali i zbog Kamenih svatova , dobro poznate legende ovoga kraja. Da , i tu na Zagrebačkoj gori priroda piše svoju najljepšu priču od onog proljetnog i ljetnog zelenila do jesenje igre nezamislivih boja lišća pa sve do onog blještavog snijega za utrke na Sljemenu . Da , sve to i još mnogo toga vidi se iz mog Javorja . Evo , okreneš glavu prema Sloveniji i upravo tamo stoji dvorac Mokrice kao neki čuvar ove Savske doline sa zapada. A kad se okreneš prema jugu, Samoborsko gorje i opet igra prirode i boja. Da...sve to nabrojano je oko mene , a u središtu svega je moje malo mjesto sa župnom crkvom sv. Vida. Volim tu crkvu jer tu idem na misu , tu sam se krstila i primila sakrament prve pričesti . Preko puta crkve je naš stari "plac" , najdraže igralište starih i mladih jer je u njemu drveće divljih kestena koji rade divnu hladovinu ljeti . U jesen je nezgodno jer padaju kesteni u svojim pikavim košuljicama . Taj "plac" je mjesto gdje se održavaju najveće proslave i gdje se skupi staro i mlado... Mi mali klinci imamo svoj mali parkić u kojem raste drvo javora i breze , imamo ljuljačke i tobogane, imamo svoje sretno djetinjstvo i najljepše mjesto na svijetu , moje Javorje....

 Nikolina Laljak, 7. B

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

KARLEK

karlek

Klečke vještice dočekuju Karlek

Subota je, spavala bih, no morala sam rano ustati i glumiti kako se veselim što vlakom putujemo u Ogulin. Zamislite, vlakom koji se zove Karlek, a manifestacija Ogulinski festival bajki. Baština bajki najprevođenije hrvatske spisateljice za djecu Ivane Brlić-Mažuranić, rođene Ogulinke, bila je poticaj za pokretanje OGFB-a.

Prigradskim smo vlakom došle do Zagreba, a onda sjele u veselog „Karleka“ pa VIA Ogulin. Glupost, iz vlaka u vlak, ma kako se on zvao, a onda na bajke. Haloo?! Nisam više dijete, prerasla sam bajke. I, dok sam se u sebi svađala s mamom i sobom samom, stigli smo u Ogulin. Na kolodvoru su nas dočekale kostimirane djevojke – Klečke vještice i limena glazba uz čiju smo pratnju u povorci krenuli prema središtu Ogulina. Prolazili smo širokim ulicama i postalo je zabavno.

Ogulin se smjestio u kotlini planine Klek, čudesnog oblika i još čudnijih stanovnika. Kažu da se u vrijeme olujnih noći oko ponoći na Kleku okupljaju vještice iz cijelog svijeta te plešu kolo i vrište, a njihov vrisak se čuje do samog Ogulina.

Došli smo do Frankopanskog kaštela koji se nalazi u centru grada iznad ponora rijeke Dobre. Gradski zidovi omeđuju dvorišni prostor s tri strane, a na četvrtoj je palača u kojoj je u prošlosti živjela obitelj Frankopan. Danas se u palači nalazi Zavičajni muzej. Član slavne obitelji Frankopan, Bernardin, osnivač je grada Ogulina.

U Ogulinu je rođena Ivana Brlić-Mažuranić, hrvatska spisateljica, kojoj je upravo ogulinski kraj pobudio maštu i bio inspiracija za mnoge njene pripovijetke. Danas su Ogulinom „skakutali“ Hlapić i Gita, Kosjenka i Regoč, Malik Tintilinić i mnogi drugi Ivanini likovi. Bilo je zabavno vidjeti ih, prepoznati i prisjetiti se tih bajki.

Ogulin

Poseban dojam na mene je ostavio Đulin ponor. Đulin ponor je ponor rijeke Dobre. Legenda kaže da je ponor dobio ime po djevojci Đuli koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke. Đula je živjela u 16. st., bila je plemenita roda pa su je roditelji obećali starijem plemiću za ženu. Međutim, u Ogulin je došao Milan, mladi vojnik koji je branio frankopansku utvrdu. On i Đula zaljubili su se na prvi pogled. U jednoj bitki Milan je smrtno stradao, a Đula se od tuge bacila u ponor. Na litici iznad ponora nazire se lik muškarca koji gleda prema ponoru. Kažu da to Milan gleda gdje je nestala njegova Đula.

Kako je Milan gledao za Đulom, tako i ja s mislima na legendu o njima gledam iz vlaka Ogulin na povratku u Zagreb. Mogu reći da je posjet Ogulinu doista bio bajkovit.

Tea Pavić, 7. A

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

MOJE LJETNO PUTOVANJE

            Ljeto je počelo baš vruće, pa nije bilo teško spremiti se na put za more. Kada smo krenuli, nestrpljivo sam čekala dolazak na Pag. Vijugavom cestom prolazili smo kroz Karlovac, Slunj, Plitvice, Udbinu, Gračac, Obrovac, Benkovac … Uživali smo u hladu prolazeći mjestimice ispod bogatih, zelenih krošnji stabala i u pogledu na polja u pojedinim selima gdje tu i tamo viri veliko kamenje i zapuštena zemlja. Prošavši po tko zna koji put istim putem, oduševio nas je pogled na panoramu najljepšeg mora na svijetu. A onda, još jedno iznenađenje, nismo se zaustavili , već smo krenuli dalje još uvijek vijugavom cestom, ali ovaj put do Murter.

murter

            Neodoljivi miris borova i bljeskanje mora, povremeno uska cesta dovela nas je kroz Tisno do centra Murtera. Ondje je pogled predivan . Mjesto zagrljeno morem i okruženo Kornatima. Na kraju Ulice Laici, gdje smo se smjestili, mala uvala, kristalno plavo more za koje samo domaći stanovnici znaju. Tu, u toj slano-plavoj ljepoti, blistavo je čista voda vidi se svaki kamenčić i male ribice koje plivaju, a obalu okružuju visoki borovi i prekrasno zelenilo. Stanovništvo je zove Azurna obala.

            Krenuli smo nakon nekoliko dana na jednodnevni izlet prema suncem obasjanom Šibeniku. Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije. Šibenik je smješten u središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših hrvatskih kraških rijeka.

Nakon tri tjedna boravka na Murteru krenuli smo kući prema Zagrebu i opet me čekalo iznenađenje , u jednom trenu majka je autom krenula prema otoku Pagu . Pag je otok na kojem ljetujemo svake godine . Mogu ga nazvati i svojim drugim domom. Ljetne praznike provodim na otoku Pagu: Povljana, Mandre, Novalja, a ove godine iznenađenje. Put nas je odveo do kraja otoka u Lun, mjesto koje ima masline koje su stare više od sto godina koje rastu u samom kamenu.

            Pet smo dana uživali s rodbinom na Pagu, a onda smo se vratili znajući da ćemo opet iduće godine nastaviti putovanje jadranskom obalom i da ću upoznati neke nove skrivene čari moje Hrvatske.

Iva Ključarić, 7. B

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! template by L.THEME